Nakon tri javne rasprave Europska komisija donijela je izmijenjenu Uredbu o potporama male vrijednosti (tzv. potpore de minimis), koje su izuzete od prijave i kontrole Komisije budući da s obzirom na iznos u kojem se dodjeljuju nemaju učinke na tržišno natjecanje i trgovinu na unutarnjem tržištu EU. Dakle, mjere koje ispunjavaju kriterije iz Uredbe ne predstavljaju državnu potporu u smislu propisa EU, pa ih niti ne treba prijaviti Komisiji na ocjenu. Ova je reforma dio Inicijative Komisije za modernizaciju sustava državnih potpora i značajno će doprinijeti smanjenju administrativnih prepreka za poduzetnike i države članice EU.

Osnovni uvjeti iz dosadašnje uredbe, kojima se izuzimaju iznosi do 200 000 eura po poduzetniku u razdoblju od tri godine, ostaju nepromijenjeni. No, pojednostavljuju se uvjeti dodjele, a poduzetnici u teškoćama više nisu izuzeti od primjene uredbe, pa je i njima dopušteno primati potpore de minimis. Pojednostavljena je i definicija pojma „poduzetnika“, a potpore u obliku subvencioniranih kamatnih stopa za kredite do 1 milijuna eura također se mogu dodijeliti pod određenim uvjetima.

Nakon tri javne rasprave i na osnovu iskustva i prikupljenih podataka Komisija nije smatrala opravdanim povećanje praga od 200 000 eura. Podaci prikupljeni od država članica EU ukazuju da većina korisnika prima prilično male iznose potpore koji ne dosižu iznos zadanog praga. S druge strane, stav je Komisije da bi povećanje praga imalo značajne rizike za tržišno natjecanja i trgovinu na jedinstvenom tržištu Unije, naročito zbog ukupnog učinka izuzeća koje bi se potencijalno moglo šire koristiti s obzirom na trenutačnu gospodarsku i financijsku krizu i značajne razlike u proračunima pojedinačnih država članica.

Konačno, praćenje dodjele iznosa male vrijednosti, gdje država članica može birati između obveze obavještavanja korisnika o dodijeljenim potporama de minimis, ili središnjeg registra dodijeljenih potpora, također ostaje nepromijenjeno. Iako registar potpora može osigurati bolje praćenje i transparentnost, Komisija je u obzir uzela komentare iz mnogih država članica EU koje za takav sustav praćenja smatraju da predstavlja značajan administrativan teret, naročito u fazi uspostave, pa će stoga najprije detaljnije razmotriti održivost i moguće načine vođenja takvih registara.